„Ugledavši (misli se na Abd el-Malika) veličinu i sjaj Bazilike svetog Groba u Jerusalimu on se bojaše da muslimani njome ne budu opsenjeni i, iz tog razloga, sagradi Kupolu na steni“.
Osim ovog sadržaja, koji uzdiže simboliku vlasti, Kupola na steni imala je još jedan značaj, čisto politički, koji vodi poreklo iz posebnih prilika tog vremena. Ona je bila zamišljena kao suprotan stožer glavnom i tradicionalnom islamskom svetilištu Kabi u Meki, koja je za vreme vladavine Abd el-Malika bila u rukama njegovog suparnika, halife Ibn ez-Zubeira. Kupola je morala, prema tome, postati novo centralno sveto mesto islamske vere, novo mesto hodočašća, gde je sveta stena mogla zameniti Crni Kamen iz Meke, za izvođenje obreda kružnog ophoda.
Kupola na steni uzdiže se u svetom kraju Jerusalima (al-Haram eš-Šerif), na brdu Morija, gde su se nekada nalazili hramovi Solomona i Iroda. To je jedno od retkih mesta na zemlji prepuno simbolike. Iznad svete stene nalazi se „pupak sveta“. Njeno postavljanje na ovo mesto svesno je učinjeno i ono ima izrazito programsko obeležje.
Značenje Jerusalima kao svetog grada (Al Kuds – sveti) svodi se na predislamsko značenje grada za Jevreje i hrišćane. On je i za Muhameda najpre bio pojam za sveto mesto i tek nakon njegovog spora sa Jevrejima dobija sekundarno značenje. No u islamskoj mitologiji i tvorbi legendi, predanja koja potiču iz jevrejske tradicije o Abrahamovoj žrtvi i Jakovljevom snu o nebeskim lestvama jesu predstave o raju povezane sa tim mestom. To je vezivanje već učinilo apokrifno i apokaliptičko jevrejsko i hrišćansko predanje, koje polazi od koncepcije o poslednjem vremenu kao ponovnom uspostavljanju pravremena te je gledalo na stenu na bregu Sionu kao na tačku koja kao središte sveta mora biti i središte čuda spasenja. Za muslimane, otuda sam grad ima manjeg značaja od mesta Hrama na kojem je Kupola na steni podignuta, a koja natkriva hrid na kojoj su se dogodila sva čudesna dela Alahova.
Za ovo mesto se vezivala, između ostalog, i stara legenda o Avramu, kojoj su bili privrženi kako muslimani tako i Jevreji. Muslimansko predanje se unekoliko razlikuje od judeo-hrišćanskog. Prema ovom, Alah se javio u snu Ibrahimu (Abrahamu) i rekao mu da žrtvuje svog sina. Ujutru Ibrahim iskaza svoj san sinu, a on kao dobar vernik reče ocu da postupi kako mu je Alah naredio. Na to Ibrahim krenu da žrtvuje svog sina i kad je već pritisnuo dečakovo čelo na tlo, pozva ga Allah preko Džibrila i reče mu da je ovim već ispunio san i prošao ispit vere i poslušnosti.
Nešto pre IX veka, ovo sveto mesto je vezano za Muhameda. Početak njegovog Vaznesenja na fantastičnom biću Burak smešten je u Kupolu na steni, a zahvaljujući širokoj pobožnosti vernici su verovali da vide otiske njegovih stopala na svetoj steni. Prema legendi, jedne noći, muhamedu je došao anđeo Džibril, koji je i bio posrednik između Boga i Muhameda. On je na konju Al-Buraku (munja), koji je imao ljudsku glavu, telo konja i rep pauna, preneo Muhameda do Jerusalima, upravo do stene na kojoj se nalazi Hram, gde su se Muhamedu otvorile stepenice kojima se on popeo do sedmog neba. Čitavo ovo putovanje odigralo se u deliću sekunde, pa se kaže da krčag vode, koji je Muhamed slučajno oborio krenuvši sa Džibrilom, još nije dotakao zemlju kad se Muhamed vratio.
Prema verovanju, Sudnjeg dana će na steni biti postavljen i Allahov presto pred kojim anđeo Israfil duva u trubu dajući time znak za početak suda, a Isus i Mojsije će istupiti iz spilje sa svojim vernicima te će presuđivati i suditi. U dolini Jozafat, a to je najjužniji deo doline Kidron između brega Hrama i Maslinske gore u Jerusalimu, skupiće se mrtvi nakon što budu morali dati da se već posle smrti nad njima izvrši sud nad dušama. Na sudu dušama mrtve ispituju anđeli Munkir i Ankir, pitajući ima li boga osim Allaha i ko je Alahov prorok. Na poslednjem sudu biće preko doline razapeto uže, tanko poput konjske dlake, koje će na brdu Hrama nadzirati Muhamed, a na Maslinskoj gori Isus. Pravednici će lako preći preko ovog užeta, dok će se nepravedni strovaliti u dolinu, koja se u međuvremenu proširila u ralje pakla. Tog dana u Jerusalimu više neće biti sveže vode, te će se umesto kiše na grad izliti kipuća voda. Boravak u paklu postaje već u samom gradu grozna stvarnost, međutim, na mestu Hrama neće biti ovih strahota.
Prema jednoj drugoj legendi, Muhamed će tada ispitati i samog Isusa je li pravedno sudio i kao znak pomirenja sa njim (tj. u znak jedinstva hrišćanstva i islama) oženiti ga vlastitom sestrom. Ta i druge legende o zbivanju na sudnjem danu slike su pokušaja da se antagonistička protivrečja između oba pokreta za kraj vremena iskažu kao nedelotvorna i besmislena.